Centar za prijavu vize za Grčku stvoren je kako bi olakšao život onim turistima koji se žele diviti antičkim spomenicima, posjetiti poznate grčke otoke, uživati na plaži i probati grčku kuhinju. Drugim riječima, kada je protok turista u ovu zemlju postao toliki da konzulat više nije mogao rješavati izdavanje viza, odlučeno je da se ovo pitanje povjeri trećoj organizaciji. To se zove popularna riječ "outsourcing", odnosno korištenje snaga i sposobnosti unajmljene strukture za obavljanje određenih funkcija. Možete angažirati bilo koju uslugu - i obrada vize nije iznimka.
Grčki centar za vizu ima svoju specijalizaciju. Bavi se isključivo kratkoročnim vizama – onima koje se izdaju za kratkoročne posjete. U međunarodnoj praksi takva se putovanja smatraju putovanjima čije ukupno trajanje nije duže od 90 dana unutar šest mjeseci. Grčki vizni centar radi s turistima koje šalju turističke tvrtke, s onimagosti zemlje koji tamo odlaze na poziv rodbine ili poznanika, s poslovnim ljudima i drugim ljudima koji poslom odlaze u Grčku. Konkretno, viza za kratki boravak izdaje se sudionicima raznih međunarodnih kongresa, konferencija i seminara koji se održavaju u ovoj zemlji, sportašima i umjetnicima koji dolaze nastupiti, kao i vozačima kamiona koji prevoze robu do ili od tamo.
Jao, moramo priznati da Grčki centar za vizu ne radi besplatno. Minimalni trošak vize, koji je bio u trenutku registracije u konzulatu, značajno se povećao. A smanjenje redova dovelo je do povećanja troškova turista. Prema sporazumu s Europskom unijom, sniženi trošak dobivanja schengenske vize za Ruse trebao bi iznositi 35 eura. Ali ovaj se ugovor ne odnosi na usluge trećih strana. Zato obični turist često mora platiti 70 eura - to uključuje ne samo konzularnu, već i dodatnu naknadu za uslugu za hitnost registracije. S druge strane, ako usporedite ovu cijenu s cijenom tvrtki specijaliziranih za hitnu obradu viza za različita razdoblja, tada će se ove cijene činiti smiješno niskim.
Grčki vizni centar u Moskvi ne pruža svoje usluge za većinu stanovnika europskog dijela Rusije. Osim njega, slični centri postoje u Sankt Peterburgu, Novorosijsku, Samari, Rostovu na Donu, Jekaterinburgu, Novosibirsku i Vladivostoku. Drugim riječima, što bliže su Rusima, daklezaljubljena u sunčanu Grčku. Međutim, korištenje njihovih usluga nije obvezno. Uostalom, u našoj zemlji djeluje više od jednog konzulata Grčke, koja ima svoje “kontrolirane” teritorije, čiji stanovnici mogu slobodno koristiti njihove usluge. Konkretno, postoje konzulati ne samo u Moskvi, već iu Sankt Peterburgu i Novorossiysku. Dokumenti iz brojnijih viznih centara na kraju stižu u ova tri konzulata.
